ОБАВЉЕНО У ЧАСОПИСУ – MEDICAL CG
6. Октобар 2016. – Издање бр. 90
RADNO VASPITANJE
Razvoj medicinskih nauka i brza primjena novih tehnologija u medicini, složenost i zahtjevnost metoda dijagnos¬tike i liječenja, pojava novih bolesti, promjena učestalosti javljanja pojedinih bolesti, promjene uzroka smrtnosti, pred medicinske sestre i tehničare stavljaju niz izazova, zato se javlja potreba za kvalitetnim obrazovanjem i radnim vaspitanjem mladih medicinskih sestara/tehničara, što je preduslov za sigurnu i kvalitetno pruženu zdravstvenu njegu, a da bi se to postiglo velika odgovornost je na starijim iskusnim sestram, a posebno na sestrama edukatorima. Tokom dugogodišnjeg rada uočavam da neke moje koleginice nijesu ni danas promijenile stav prema mladim ljudima koji pravo iz škole zakoračuju u nešto novo, sa čim su se samo djelimično upoznali kroz školovanje. Od pristupa mladom radniku i njegovog prijema na novi posao u novoj sredini zavisi da li će on postati: harmonijski razvijena ličnost u intelektualnom, moralnom estetskom i radno-tehničkom smislu. Pristupanje radu kod mladog čovjeka treba da izazove zadovoljstvo i osjećanje radosti, jer pošten rad djeluje vaspitno na ljude svih starosnih dobi, pa prema tome oplemenjuje i sestru mentora ili pak instruktora kao i mladu sestru pripravnika ili učenika na praksi. Nije mali broj onih pojedinaca kojima je stalo samo da se zaposle, i onih koji su dugo zaposleni pa su zbog toga površno zadovoljni, ali nikada srećni jer ne vole posao koji rade, pa se prema njemu i odnose neodgovorno, rade tek toliko da ih ko ne bi pozivao na odgovornost, te da im tako ne bi bila umanjena plata ili da ne bi dobili otkaz. Takvi ljudi nikada ne uspiju da uspostave sklad svoje ličnosti i posla koji obavljaju. Postavlja se pitanje: kako takvim osobama, koje su čitavog života nezadovoljne svojim poslom, povjeriti mladu ličnost koja rad treba da doživi kao izvor ljudskih osjećanja radosti i zadovoljstva, a ne kao pakao i muku, kroz koju treba da prođe u životu. Ako sestru zadesi ta neprijatnost (da ne kažem nesreća) da se prvih dana na poslu sretne sa nekom nezadovoljnom starijom koleginicom-kolegom, srešće se i sa strahom. Uplašiće se od posla, jer će joj ova odmah reći ono što sam na početku rekao, da se meni davno desilo a imao sam prilike i kasnije da čujem, da stariji radnici mladim kazu: »Jadna da znaš đe si došla! Ti ne znaš šta te čeka! Zar nijesi mogla učiti nešto bolje od ovoga? Idi radi, ja sam se naradila! Sta ćeš raditi kada imadneš radnog staža koliko ja? Ti nikada nećeš ovo naučiti!« i niz sličnih neodmjerenih i nesuvislih opaski i rečenica, može biti upućeno pripravniku, umjesto onoga dobronamjernog moralno-etički produhovljenog: »Dobrodošla/o, srećno ti zaposlenje, osjećam da ćeš biti dobra sestra! Sve što ti nije jasno pitaj. Pokazacu ti. Ti ćes to naučiti lako.« i slično. Sestra/tehničar pripravnik Sestra/tehničar pripravnik je mlad čovjek koji je dobio diplomu srednje ili više medicinske škole i po prvi put započinje rad u nekoj zdravstvenoj ustanovi. Pripravnički staž je po našem zakonu obavezan i traje šest mjeseci, a poslije odrađenog pripravničkog staža medicinska sestra polaže stručni ispit. Prvo stupanje na posao je jedan od važnih perioda čovjekovog života, u kome se postavljaju osnove za formiranje radne ličnosti. To su ustvari presudne godine kada se zaokružuje formiranje mlade ličnosti. Tada se stiječu navike društvenog ponašanja i radne navike koje ostaju za cio život. Zbog toga ovome periodu mladih treba posvetiti veliku pažnju. Sestra obavlja složen, težak, odgovoran, moram reći posao koji je materijalno ne motiviše dovoljno, ali je to human i lijep posao. Zato uspješne sestre kažu da je njihov posao mnogo lijep i kada bi bile u prilici da ponovo biraju zanimanje odlučile bi se za isti. Osnovni psihološki problem mladog, a nerijetko i iskusnijeg, radnika na novom poslu je osjećanje nesigurnosti koje se neizbježno javlja zbog neizvjesnosti hoće li uspjeti i prilagoditi se novoj sredini, kako će biti prihvaćen od kolega i rukovodilaca. To osjećanje brzo iščezne ako se mladom radniku na samom početku pomogne da što prije i što bolje upozna sredinu u kojoj će raditi, i ako se pravilno upućuje u posao koji će obavljati. Da li ćemo u budućnosti imati odgovornog i dobrog radnika presudan značaj može imati pravilno uvođenje mladog radnika u posao i timski rad. Starija i iskusna sestra, sestri pripravniku ili početniku, treba stalno da se nađe »pri ruci« i da koristi svaku pogodnu priliku da svoje pozitivne stavove, više spontano nego tendeciozno i nametljivo, prenese na nju. Istina, potreban je autoritet sestre mentora, ali gradi li se on na bilo čemu drugome, osim na stvarnom znanju, na pedagoškim sposobnostima i na ličnim moralnim kvalitetima, njegova osnova će biti neutemeljena i manje više labava, pa će se srušiti kao kula od karata. Pohvala djeluje kao ugodna motivacija, dok kazna stvara neprijatne asocijacije, te se kod mladog čovjeka jednostavno može stvoriti odbojnost premna poslu. Nažalost, i ovaj metod radnog vaspitanja je nekad neizbježan, ali sam za to da se obavezno primjenjuje na starije radnike koji su neodgovorni prema poslu, prema pacijentima, imovini, kolegama i ostalim saradnicima, posebno ako se to ponavlja. Sestra mentor U novije vrijeme sestra mentor može biti sestra sa visokom ili višom medicinskom školom, ali mladog radnika može obučavati i sestra sa srednjom medicinskom školom, a to je baš ona sestra koja je pronašla sebe u ovom pozivu i koja nije prestala da uči sa dobijanjem diplome, nego je učila tokom cijelog rada i stalno nastojala da prati nove trendove i dostignuća, posebno u oblasti zdravstvene njege. Ona osim posla koji radi, voli i one sa kojima radi. Sestra mentor mora posjedovati visok stepen ljudskih, stručnih, pa i pedagoških vrijednosti, to jest mora dobro poznavati i razvijati vještinu komunikacije, kao i vještinu podučavanja drugih ljudi, gdje se ne smije osjetiti proces podređenosti niti nadređenosti, nego proces dobre saradnje. Istina, potreban je autoritet sestre mentora, ali ako ona taj autoritet gradi na bilo čemu drugom osim na stvarnom znanju, na pedagoškim stabilnostima i na ličnim kvalitetima njegova osnova neće imati utemeljenje i biće brzo srušen. Ako sestra mentor ili bilo koja druga iskusna sestra koja podučava pripravnika shvati svoj rad kao koristan ili u najljepšem smislu riječi kreativan, onda će brzo zauzeti stav koji je najpogodniji za obuku. Zbog toga ćemo kazati da će jedna od najvažnijih dužnosti sestre mentora ili instruktora biti stvaranje dobre radne atmosfere među pripravnicima ili možda učenicima na praksi. Kada su u pitanju pohvale i kritike – mnogo se veći efekat postiže pohvalama. Kritike i kazne su, slobodno mogu reći, nužno zlo jer često, posebno kod mladog čovjeka, stvore negativne efekte kao što je odbojnost prema poslu, do netrpeljivosti pa i mogućnosti verbalnog konflikta sa sestrom koja je podučava. Pošto u jednoj JZU kao što je bolnica ima više odjeljenja, više radnih jedinica, onda mora biti više i sestara koje su zadužene za podučavanje, obično su to glavne sestre odjeljenja, ali pored njih svaka iskusna sestra sa dobrim znanjem u struci može raditi sa pripravnicima. Sestra mentor mora voditi računa o prirodnoj tendenciji čovjeka da krene linijom manjeg otpora, čim se za to stvore povoljni uslovi. Zbog toga će ona nadgledati rad sestara koje rade sa pripravnicima i ujedno rad samih pripravnika. Treba povesti računa o nekim aktivnostima onih koji uče, ali i onih koji podučavaju i uspjeh neće izostati. Pohvala djeluje kao ugodna motivacija, dok kazna stvara neprijatne asocijacije, te se kod mladog čovjeka jednostavno može stvoriti odbojnost prema poslu. Nažalost, i ovaj metod radnog vaspitanja je nekad neizbježan, ali sam zato da se obavezno primjenjuje na starije radnike koji su neodgovorni prema poslu, neodgovorni su prema pacijentima, imovini, kolegama i ostalim saradnicima, posebno ako se to ponavlja iz dana u dan. Baš iz toga razloga će sestra mentor voditi računa da odredi najbolje sestre za rad sa pripravnicima i svakako nadgledati njihov rad, kao i rad samih pripravnika. Ako se vodi računa o aktivnostima onih koji uče, kao i onih koji podučavaju uspjeh ne izostaje. Radno vaspitanje Radno vaspitanje je praktično međuljudski odnos izražen u formi dvosmjernog ili pak višesmjernog komuniciranja kojim se utiče na pozitivno mijenjanje radnih navika ličnosti i usavršavanje radne sredine, kako bi se svaki radnik prilikom obavljanja poslao osjećao prijatno. Radnim vaspitanjem se ličnost socijalizuje i uvodi u opšteprihvaćeni i trenutno važeći sistem normi i pravila ponašanja na radnom mjestu. Ono mladom čovjeku daje sigurnost i pomaže mu da ne dođe u sukob sa ostalim saradnicima i okruženjem, osposobljava ga da se prilagođava, ali svakako i da učestvuje u pozitivnom mijenjanju svog socijalnog okruženja. Shodno savremenim društvenim tokovima, cilj radnog vaspitanja podrazumijeva osposobljavanje za obavljanje sve složenijih poslova u medicinskoj praksi, kako bi mlada generacija preuzela odgovorne poslove za dalje unapređenje i razvoj zdravstvene struke. Dakle, radno vaspitanje je proces usmjeren na stvaranje radne kulture kod mladih, na sticanje znanja, vještina, navika i sposobnosti neophodnih svakom čovjeku kao radnom i stvaralačkom biću. Njime se mladi osposobljavaju za razumijevanje rada, kao osnovnog uslova čovjekove egzistencije i razvoja. Osnovni zadaci radnog vaspitanja treba da doprinesu ostvartenju sljedećih zadataka:
– Razvijanje radne i tehničke kulture mladih sestara i njihovog pozitivnog odnosa prema radu; – Usvajanje odgovarajućih znanja o principima tehnike rada; – Ovladavanje radnim vještinama i novinama, odnosno sposobnost primjene stečenih teoretskih znanja u praksi; – Razvijanje intersovanja i sposobnosti značajnih za radno-tehničko stvaralaštvo; – Profesionalno usmjeravanje i informisanjnje mladih sestara i pripravnika; – Razvijanje pozitivnih moralnih osobina ličnosti: odgovornost, marljivost, poštenje, i poštovanje kako svoga tako i tuđega rada; – Poštovanje radne discipline; – Pravilan i krajnje human odnos prema pacijentima; – Korektan odnos prema saradnicima, koji će se ogledati u kooperativnosti; – Samopouzdanje, sigurnost i težnja ka usavršavanju Da bi mlada osoba stekla samopouzdanje neophodno je da se osjeća prihvaćenom, kao biće sa pozitivnim ososbinama. Stoga ih treba ohrabrivati u profesionalnom ostvarivanju, tako će se osjećati sigurnom u toku rada i imaće jasnu viziju svoje budućnosti sa manjom mogućnosti da posustanu. Zdravo samopouzdanje podrazumijeva realnu procjenu svojih mogućnosti i postignutih rezultata, sa zasluženim poštovanjem ostalih ljudi. Ako jedna mlada osoba ne spozna svoje sposobnosti i potrebe ona se razvija u obeshrabrenu, slabu i inferiornu ličnost. A samopouzdanje proizilazi iz samopoštovanja i poštovanja drugih. Samopoštovanje uključuje i kompetentnost za posao koji radi, a time samouvjerenost za dobro obavljen posao uz potpuno poštovanje kodeksa medicinske etike.